Banjaluka je grad na čijoj su se teritoriji vodile mnoge borbe. Istorija ovoga grada je veoma široka. Prvi poznati stanovnici bili su ilirska plemena Mezeji i Oserijati koji su iza sebe ostavili mnogobrojna naselja.
Potres u Banjaluci 1969., bio je potres jačine 8 stepeni po Merkalijevoj, ili 6 stepeni po Richtarevoj skali, koji se desio 27. oktobra 1969. godine. Počeo je neuobičajeno jakim „prethodnim udarom“, u noći 26. oktobra u 2:55 sati; podrhtavanje tla nastavilo se do 8:53. Potres se zbio u 16:35. Hipocentar je bio 20 kilometara ispod grada.
Stara željeznička stanica u Banjaluci danas je Muzej savremene umjetnosti. Nekada davno ovde se nalazila pruga i mnoštvo ljudi koji su išli na put ili se vraćali sa njega.
Pored ove sledeća stanica u Banjaluci nalazi se na mjestu današnjeg restorana "Mala stanica".
Banski dvor je kulturni centar u Banjaluci. Izgrađen je u periodu od 1932 do 1934 godine, kao sjedište bana Vraske banovine Kraljevine Jugoslavije.
Izgrađen je za vrijeme prvog bana Vrbaske banovine, Svetislava Tise Milosavljevića.
Tada su izgrađene zgrade Hipotekarne banke, Banske uprave, Banskog dvora, Sokolskog doma, Higijenskog zavoda, Narodnog pozorišta Vrbaske banovine i crkve Svetog trojice, koja je srušena u njemačkom bombardovanju.
Kada je došao u Banjaluku bio je to pust grad, bilo je blato do koljena sa turskim grobljem u centru grad, bolje rečeno bilo je to selo.
Za vrijeme njegove vladavine Banjaluka je "oživjela" počela se razvijati i postala glavni grad Vrbaske banovine.
Banjaluka je uvijek bila poznata po sportskim uspjesima. Imala je mnogo fudbalera, rukometaša, biciklista i ostalih sportista. Fudbalski klub Borac je osnovala grupa trgovačkih pomoćnika koji su se okupljali u gostionici „Putnik“ u Banjaluci po dogovoru iz sredine 1925. godine. Osnivačka skupština kluba održana je4.avrusta 1926 godine. Po tome Borac spada u najstarije klubove u Bosni i Hercegovini. Razgovoru su prisustvovali: Mile i Brane Stefanović, Nikola i Mile Pucar, Branko i Božidar Ilić, Omer Isović, Rudi Hiter, Mustafa Softić, Zdravko Šerbl, Savo Novaković, Žarko Vranješević, Emil Zrelec i još nekoliko mladića, uglavnom trgovačkih pomoćnika. Mnogi od njih su sa osnivanjem kluba vjerovali da će tim moći bolje i uspješnije izboriti svoja radnička prava. Mnogi suvremenici tih događanja su tvrdili da je, u neku ruku, Veselin Masleša dao ime klubu.
